Što je osteopatija?

Osteopatija je znanstvena disciplina koja se služi manualnim tehnikama s ciljem obnavljanja fizioloških funkcija u tijelu. Ona djeluje na uzroke boli i neravnoteže koji remete fiziološke funkcije organizma. Osteopatija je posebna zdravstvena grana koja nije konkurentna klasičnoj medicini, budući da ne tretira patologiju i ne primjenjuje iste terapijske metode. Kao takva, osteopatija je preventivna i komplementarna klasičnoj medicini.

Osteopatija se temelji na preciznim palpacijskim zahvatima i jasno definiranim načelima. Palpacija (slušanje) je dijagnostička tehnika koju osteopat koristi da osjeti stanje tkiva ili sustava kojeg pregledava. Na taj način se otkrivaju tenzije i blokade u tkivu koje mogu uzrokovati bol, smanjenu pokretljivost, lošu cirkulaciju i druge disfunkcije. Osteopatskim pristupom i primjenom specifičnih osteopatskih tehnika, oslobađaju se tenzije u tkivima i koštanoj strukturi, poboljšava cirkulacija krvi i limfe, oslobađaju živci, čime se djeluje na smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i bolju funkciju. Ponovno se uspostavlja ravnoteža u organizmu i tijelu se vraća sposobnost da se samo liječi.

Palpacija je vještina kojoj je potrebno čak i nekoliko godina da se razvije. Studij osteopatije, koji traje najmanje 5 godina, počiva na anatomiji, fiziologiji, neurologiji, biomehanici, kao i svim ostalim potrebnim znanjima koji pomažu osteopatu da pronađe uzroke smetnji zbog kojih osoba traži pomoć.

Osteopatija je nastala sredinom 19. stoljeća u SAD-u. Njen osnivač je dr. Andrew Taylor Still koji je vjerovao da treba liječiti osobu u cjelini, a ne samo lokalni problem, ističući pritom važnost otkrivanja i liječenja mehaničke neravnoteže koja se krije iza bolesti. 1872. dr. Still je utemeljio principe svog medicinskog pristupa i dao mu naziv Osteopatija. Samo ime osteopatija dolazi od dvije grčke riječi: osteon – kost ili živa materija i pathos – bolest, patnja – što bi značilo bol uzrokovana kostima ili strukturom. Danas se osteopatija razvila i ne tretira se samo muskuloskeletni dio (kosti, zglobovi, sveze, mišići i fascije), već organi i živčani sustav. Tako razlikujemo muskuloskeletnu, visceralnu i kranijalnu osteopatiju. Osteopati moraju ovladati tehnikama iz sve tri navedene grane.

U osteopatskoj terapiji primjenjuju se mnoge tehnike koje se, u širem smislu, dijele na: senzorijalne, funkcionalne, miofascijalne i strukturalne. Ipak, mnoge tehnike u praktičnoj primjeni osteopatije su kombinacija gore navedenih a neke su se čak i razvile u svoje jedinstvene sustave. Osteopati se često specijaliziraju za primjenu pojedinih tehnika. Rad s djecom je vještina za sebe i zahtjeva poseban pristup i dodatno obrazovanje. Svaki osteopat, bez obzira za što se specijalizirao, treba poštivati osteopatske principe i načela.

Osnovna načela i principi osteopatije:

  • Svi dijelovi tijela su funkcionalno povezani i utječu jedan na drugog. Fascije povezuju cijelo tijelo.
  • Potrebno je uspostaviti dobru cirkulaciju (vensku, arterijsku, likvor, limfu) što dovodi do bolje prokrvljenosti, bolje prehrane stanica, odvoda otpadnih tvari iz stanica, bolje kvalitete tkiva i podrške liječenju.
  • Struktura vlada funkcijom i obrnuto – samo zdrava struktura ispunjava sve funkcije za koje je namijenjena i obrnuto. Tretman strukture (kostiju, živaca, krvnih žila, organa, …) oslobađa funkcije (cirkulacija krvi, kretanje, san, …)  koje su uvjetovane tim strukturama.
  • Autoregulacija i homeostaza – tijelo ima mogućnost samoliječenja i samouspostave zdravlja. U tijelu postoji autohtoni mehanizam zdravlja koji ne obolijeva, ali njegovo djelovanje može biti umanjeno zbog postojećih blokada. Ovaj mehanizam kroz biodinamičku silu deblokira ograničenja i tako omogućuje tijelu da se liječi. Autoregulacija postoji i kod životinja, a očituje se u tome da kada je životinja bolesna, ona legne i čeka da ozdravi. U osteopatiji je ovaj mehanizam poznat i kao breath of life – dah života.
  • Osteopatski pristup je globalan, traži uzrok problema, a ne tretira samo lokalne simptome.
  • Osoba se tretira holistički: na fizičkom, emocionalnom, psihičkom i spiritualnom nivou.
  • Naglasak je na zdravlju, umjesto na bolesti. Osteopatijom se ne tretira bolest, već osoba i svakome se pristupa na individualan način.
  • Palpacija je najvažniji dio osteopatske dijagnostike. U osteopatiji postoji termin dijalog s tkivom, čiji su dijelovi: slušanje, prisutnost, neutralnost i šire gledanje.
  • Osteopat ne liječi osobu, on je fulkrum – točka ravnoteže.
  • Osteopat omogućuje biodinamičkoj sili osobe da sama liječi tijelo.
  • Svaka osoba ima osobni vitalni potencijal.

 

 

StilPoint_ruka_web-03