Vrste osteopatskih tretmana

Muskuloskeletna osteopatija

Muskuloskeletna osteopatija je grana osteopatije koja služi za tretiranje kostiju, zglobova, sveza, mišića i fascija. Oslanjajući se na preciznu biomehaniku tijela, te osteopatske principe i načela, od Still-ovog vremena do danas razvio se cijeli niz tehnika koje učinkovito pomažu funkcionalnom skladu svih struktura tijela. Finom palpacijom i primjenom osteopatskih tehnika, osteopat utvrđuje i oslobađa tenzije i blokade u tkivu, poboljšava prokrvljenost, što utječe na smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i bolje funkcioniranje organizma.

Kranijalna osteopatija

Kranijalna osteopatija je vrlo suptilan i nježan pristup liječenju cijelog tijela. Ova grana osteopatije istražuje složenu strukturu glave i njezin veliki utjecaj na zdravlje cijelog tijela putem svoje veze s kralježnicom i sakrumom. Otkrio ju je i postavio dr. William Garner Sutherland prije više od 100 godina, nakon što  je istražujući artikulacije kranijalnih kostiju, otkrio da su kranijalni šavovi dizajnirani za male stupnjeve gibanja. Otkrio je i da je gibanje kostiju lubanje usko povezano sa cirkulacijom cerebrospinalne tekućine, središnjim živčanim sustavom, membranama koje okružuju središnji živčani sustav i sakrumom. To ‘unutarnje disanje’ koje se sastoji od pokreta kostiju glave i ritmičkih impulsa naziva se primarni respiratorni mehanizam – PRM. Neovisan je od pulsa i plućnog disanja i obično čini 8-14 ciklusa u minuti. PRM je neraskidivo povezan s mentalnim i emocionalnim zdravljem osobe i temelj je harmoničnog funkcioniranja lokalnih struktura i organizma u cjelini. Dr. Sutherland je svoje otkriće nazvao Osteopatija u području lubanjeOsteopathy in The Cranial Field, čime je želio naglasiti da nije stvorio ništa novo, već je jednostavno primijenio osteopatsko razmišljanje i načela na lubanju.

Tijekom godina istraživanja dr. Sutherland je dokazao postojanje izvornog pokreta u tijelu i nazvao ga ‘dah života’. Na dubljoj razini naše fiziologije, sva zdrava, živa tkiva suptilno "dišu" ritmom života i stvaraju ritmičke impulse koje osteopati palpiraju rukama koristeći senzorijalne testove i tehnike. Vjerodostojnost takvih testova ispitali su mnogi osteopati diljem svijeta, a u Hrvatskoj je unutar Akademije osteopatije rađeno nekoliko istraživanja na tu temu, sa ciljem što preciznijeg imenovanja rezultata očitanih jednim takvim senzorijalnim osteopatskim testom.

Dr. Sutherland je stvorio koncept primarnog disanja i nazvao ga primarni respiratorni mehanizam – Primary Respiratory Mechanism – PRM:

  1. Primarni: jer je to sustav koji dolazi ‘prvi’. Temelj je svih životnih procesa i daje dinamiku, oblik i sadržaj anatomiji i fiziologiji.
  2. Respiratorni: to je iskra koja stvara dah i prenosi ga tkivima. Temelj je metabolizma. Ima fazu udisaja i fazu izdisaja.
  3. Mehanizam: to je sustav sastavljen od mnogo dijelova koji rade zajedno kako bi stvorili jedinstvenu cjelinu i veći je od samog zbroja dijelova.

Kranijalna terapija je izuzetno nježan tretman koji vole i djeca i odrasli. Osteopat finom palpacijom i tehnikama pomaže tijelu da uspostavi dobar PRM. Ova vrsta osteopatske terapija neprocjenjiv je dodatak suvremenom načinu života. Odlična je za uklanjanje svih funkcionalnih problema u tijelu, a posebno je dobra za probleme kao što su: vrtoglavice, migrene, glavobolje, problemi zgloba vilice, zujanje u ušima, česte upale sinusa, poteškoće sa okom i uhom, poteškoće s koncentracijom, stres, nakon poroda, nakon lakših ili težih fizičkih trauma, odlična je komplementarna terapija kod neuroloških problema, ali i kod svih drugih stanja je ova terapija pokazala značajan doprinos poboljšanju ne samo fizičkog zdravlja pojedinca nego i njegovog emocionalnog i psihičkog zdravlja.

Visceralna osteopatija

Visceralnu osteopatiju razvio je svjetski poznati francuski osteopat i fizioterapeut Jean-Pierre Barral. Pomaže kod funkcionalnih poremećaja unutarnjih organa, kao npr: probavnih smetnji, zatvora i nadutosti, mučnine, refluksa, poremećaja gutanja, dismenoreje i ginekoloških problema, utjecaja menopauze, problema s prostatom, emocionalnih problema, somato-visceralnih interakcija, glavobolja, migrena, sindroma karpalnog tunela, išijasa, postoperativnih poteškoća kao što su bol, slaba pokretljivost i oslabljena funkcija, pedijatrijskih problema kao što su dječje kolike, uznemirenost, povraćanje, učestale upale uha.

Visceralna osteopatija pomaže kod funkcionalne i strukturalne neravnoteže u cijelom tijelu, uključujući mišićnokoštane, krvožilne, živčane, urogenitalne, dišne, probavne i limfne disfunkcije. Uklanja negativne učinke stresa, poboljšava pokretljivost lokomotornog sustava kroz povezanost s vezivnim tkivima, i utječe na opći metabolizam. Osteopat procjenjuje i tretira položaj, dinamiku pokreta i vitalitet organa, ali i membrana, fascija i ligamenata koji su u vezi s tim organom. Time se povećava proprioceptivna komunikacija u tijelu, što revitalizira osobu i ublažava simptome bolova, disfunkcije i lošeg držanja.

Osteopat procjenjuje strukturne odnose između organa i njihovih fascija ili ligamenata koji ih vežu za mišićno-koštani sustav. Napetost vezivnog tkiva organa može dolaziti od kirurških ožiljaka, adhezija, bolesti, držanja ili ozljeda. Obrasci napetosti prolaze kroz mrežu fascija duboko u tijelu, stvarajući cijeli niz disbalansa koje tijelo mora kompenzirati. Takva kronična iritacija dovodi do funkcionalnih i strukturalnih problema.

Primjer je adhezija oko pluća, koja će promijeniti biomehaničke osi svih lokalnih tkiva, što može promijeniti pokret rebara i utjecati na poremećaj funkcije disanja, na leđnu moždinu i s vremenom na druge strukture. Na sličan način postoje veze između tjelesnih struktura, fascija, mišića, zglobova, simpatičkog živčanog sustava, visceralnih organa, leđne moždine i mozga. Čest primjer takvih lančanih povezanosti je i veza: sinuvertebralni živci, intervertebralni disk, simpatički živčani sustav, visceralni organi ili sinuvertebralni živci, simpatički živčani sustav, leđna moždina, mozak. Na taj način netko s kroničnom boli može imati iritacije ne samo u mišićno-koštanom sustavu, već i u visceralnim organima i njihovim vezivnim tkivima, perifernom živčanom sustavu, simpatičkom živčanom sustavu, pa čak i leđnoj moždini i mozgu.

 

 

StilPoint_ruka_web-03