Somatic Experiencing® – tjelesno usmjeren pristup stresu i traumi

Somatic Experiencing® tjelesno je usmjeren pristup radu sa stresom i posljedicama traumatskih iskustava.

Uz razgovor, pažnja se usmjerava i na ono što se događa u tijelu – disanje, napetost, pokret, unutarnje senzacije, osjećaj oslonca i promjene u razini aktivacije. Rad je postupan i prilagođen osobi, s ciljem razvijanja većeg kapaciteta za regulaciju, prilagodbu i osjećaj izbora.

Ne morate detaljno prepričavati niti ponovno proživljavati teško iskustvo. U središtu procesa je ono što se događa sada i način na koji možemo tijelu i živčanom sustavu pomoći da razvijaju više fleksibilnosti.

Što je Somatic Experiencing®?

Somatic Experiencing® (SE) tjelesno je usmjeren pristup radu sa stresom i posljedicama traumatskih iskustava koji je razvio dr. Peter A. Levine.

U središtu pristupa nije samo pitanje što nam se dogodilo, nego i kako je naš organizam na to iskustvo reagirao te što se događa u tijelu i živčanom sustavu sada.

SE je pristup u kojem se, uz razgovor, posebna pažnja posvećuje neposrednom tjelesnom iskustvu.

Promatraju se, primjerice:

• disanje
• mišićna napetost i opuštanje
• položaj i pokret tijela
• osjećaj oslonca
• unutarnje senzacije poput topline, hladnoće, pritiska ili trnaca
• impulsi za pokret
• promjene u razini energije i aktivacije.

Na taj način osoba postupno razvija sposobnost bolje prepoznati što se u njoj događa prije nego što reakcija postane preintenzivna ili potpuno automatska.

U stručnom smislu važnu ulogu imaju interocepcija, odnosno opažanje unutarnjih tjelesnih procesa, te propriocepcija i kinestetička percepcija – osjećaj položaja i pokreta vlastitog tijela.

Cilj nije ukloniti svaku reakciju na stres niti postići stanje stalne smirenosti, nego razvijati veću sposobnost regulacije, prilagodbe i povratka prema stabilnosti nakon opterećenja.

Kako stres i trauma utječu na tijelo?

Kada organizam procijeni da postoji prijetnja, aktiviraju se automatski zaštitni mehanizmi.

Mogu se pojaviti ubrzano disanje i rad srca, povećana mišićna napetost, pojačana usmjerenost na okolinu i spremnost za djelovanje. Takve reakcije često opisujemo kao borbu, bijeg ili zamrzavanje.

One same po sebi nisu problem. Dio su naše prirodne sposobnosti preživljavanja i prilagodbe.

Poteškoće mogu nastati kada se organizam nakon završetka opterećujućeg iskustva teško vraća prema većoj fleksibilnosti.

Kod nekih se ljudi to izražava kroz napetost, nemir, razdražljivost, teško opuštanje, probleme sa spavanjem ili osjećaj stalne pripravnosti.

Kod drugih su prisutniji umor, povlačenje, osjećaj težine, ukočenosti ili smanjeni kontakt s vlastitim tijelom.

Ponekad se ta stanja izmjenjuju.

SE zato ne pokušava naučiti osobu da bude stalno mirna.

Zdrava regulacija podrazumijeva sposobnost mobilizacije kada je ona potrebna, ali i mogućnost povratka prema stabilnosti kada opasnost prođe.

Kako izgleda SE susret?

SE susret često izgleda jednostavno.

Razgovaramo, ali ne pratimo samo sadržaj razgovora. Povremeno pažnju usmjeravamo i prema tome što se događa u tijelu.

Mogu vas, primjerice, pitati:

„Što sada primjećujete u tijelu?“

„Što se događa s disanjem dok o tome govorite?“

„Je li se nešto promijenilo?“

„Postoji li u ovom trenutku negdje osjećaj većeg oslonca ili stabilnosti?“

Ponekad će fokus biti na unutarnjim senzacijama, a ponekad na prostoru oko vas, pogledu, zvuku, pokretu ili osloncu stopala o pod.

Ne postoji „ispravan“ odgovor i ne morate unaprijed dobro osjećati svoje tijelo.

Za neke je ljude upravo razvijanje te sposobnosti važan dio procesa.

Ne morate ponovno proživljavati traumu

SE ne polazi od ideje da se osoba mora što intenzivnije suočiti s teškim iskustvom.

Rad je postupniji.

Ponekad se približavamo samo malom dijelu iskustva, opažamo što se događa u tijelu, a zatim se ponovno usmjeravamo prema nečemu što donosi više stabilnosti, oslonca ili osjećaja izbora.

Time se razvija sposobnost biti u kontaktu s određenim iskustvom bez potpunog preplavljivanja.

Detaljno prepričavanje događaja nije nužan preduvjet za rad.

Osoba sama određuje koliko želi govoriti i kojim tempom želi ići.

Ključni elementi SE rada

Orijentacija

Kada smo pod stresom, pažnja se može izrazito suziti prema mogućoj prijetnji.

Orijentacija podrazumijeva ponovno uspostavljanje kontakta s okolinom i sadašnjim trenutkom.

To može biti vrlo jednostavno: pogledati prostor oko sebe, primijetiti svjetlo, zvuk, udaljenost predmeta ili osjećaj gdje se trenutno nalazimo.

Resursi

Resurs ne mora biti samo nešto što nas opušta.

To može biti osjećaj snage, podržavajuća osoba, mjesto, sjećanje, sposobnost, pokret, kontakt stopala s tlom ili trenutak u kojem tijelo osjeća nešto više stabilnosti.

Važno je razvijati sposobnost ne samo prepoznati stres, nego i registrirati iskustva koja povećavaju kapacitet organizma.

Rad u malim koracima

Jedan od važnih principa SE-a jest postupnost.

Zahtjevnim sadržajima pristupa se u mjeri koju osoba u tom trenutku može podnijeti.

Cilj nije izazvati što snažniju reakciju, nego omogućiti organizmu da ostane u dovoljnom kontaktu sa sobom i sadašnjim trenutkom.

Kretanje između različitih stanja

Tijekom susreta pažnja se može kretati između napetosti i većeg prostora, između neugodne i neutralnije senzacije, između aktivacije i smirivanja.

Važno je primijetiti da se stanje tijela mijenja.

Time postupno razvijamo iskustvo da ni intenzivna senzacija ne mora nužno biti trajna ili potpuno preplavljujuća.

Pokret i zaštitni impulsi

Ponekad se tijekom rada pojavi potreba za pokretom: odmaknuti se, okrenuti glavu, uspraviti se, osjetiti stopala, podići ruku ili jasnije osjetiti granicu.

Takvi se impulsi istražuju polako i samo uz pristanak osobe.

Cilj nije proizvesti određenu reakciju, nego razvijati sposobnost opažanja vlastitih impulsa i mogućnosti izbora.

Što osoba kroz SE može razvijati?

SE nije usmjeren samo na ono što se događa tijekom jednog susreta.

S vremenom osoba može početi ranije prepoznavati:

• kada se aktivacija povećava
• što prethodi osjećaju preplavljenosti
• kada joj je potreban odmor ili više prostora
• što joj pomaže da ostane prisutna
• kako tijelo reagira kada želi postaviti granicu
• kako razlikovati napetost, strah, uzbuđenje i energiju za djelovanje
• trenutke u kojima se organizam spontano vraća prema većoj stabilnosti.

Tako se postupno može razvijati više prostora između podražaja i automatske reakcije.

To ne znači da stres nestaje.

Znači da se povećava broj mogućih odgovora.

Kome Somatic Experiencing® može biti koristan?

Ljudi dolaze na SE iz vrlo različitih razloga.

Neki mogu svoje poteškoće povezati s konkretnim događajem, primjerice:

• nesrećom ili padom
• tjelesnom ozljedom
• operacijom ili zahtjevnim medicinskim postupkom
• ozbiljnom bolešću
• porodom
• gubitkom bliske osobe
• nasiljem ili zanemarivanjem
• ratnim iskustvom
• dugotrajnim razdobljem straha ili nesigurnosti.

Kod drugih ne postoji jedan jasno određen događaj.

Ponekad je riječ o dugotrajnom stresu i godinama prilagođavanja okolnostima u kojima je bilo potrebno stalno biti snažan, oprezan, odgovoran ili potisnuti vlastite potrebe.

Ljudi se također mogu javiti zbog:

• stalne unutarnje napetosti ili nemira
• osjećaja da su uvijek „na oprezu“
• teškoća s opuštanjem
• snažnih reakcija na relativno male podražaje
• osjećaja preplavljenosti
• povlačenja ili osjećaja odvojenosti od tijela
• teškoća u prepoznavanju vlastitih potreba i granica
• tjelesnih reakcija koje se pojačavaju u stresnim situacijama
• poteškoća nakon ozljede, operacije ili drugog intenzivnog tjelesnog iskustva
• želje za boljim razumijevanjem vlastitih obrazaca reagiranja.

Nije potrebno imati dijagnozu PTSP-a da bi osoba radila na regulaciji, tjelesnoj svjesnosti i odnosu prema stresu.

A što ako ne znam što osjećam u tijelu?

To je vrlo čest odgovor.

Neki ljudi jasno osjećaju svaku promjenu u tijelu, dok je drugima unutarnje iskustvo puno manje dostupno.

Ni jedno ni drugo nije pogrešno.

Ne pokušavamo na silu „ući u tijelo“.

Ponekad je prikladnije početi pogledom prema okolini, pokretom, osjećajem stopala na podu ili nečim potpuno neutralnim.

Rad se prilagođava osobi, a ne osoba metodi.

Somatic Experiencing® i osteopatija

Osteopatija i Somatic Experiencing® dvije su različite metode rada i ne treba ih međusobno poistovjećivati.

U mom radu ova se dva područja susreću prije svega kroz zajedničko zanimanje za sposobnost organizma za regulaciju i prilagodbu.

Tijekom godina osteopatskog rada često sam mogla vidjeti da mišićni tonus, disanje, držanje, osjetljivost na dodir i način na koji osoba zauzima prostor nisu uvijek odvojeni od njezina osjećaja sigurnosti, prethodnih iskustava i trenutačnog stanja živčanog sustava.

Somatic Experiencing® daje mi dodatni okvir za jasnije i strukturiranije praćenje upravo te dimenzije – načina na koji se stres, zaštitne reakcije, aktivacija, granice i osjećaj izbora pojavljuju u tijelu i subjektivnom iskustvu osobe.

To ne znači da svaku tjelesnu tegobu tumačim kroz stres ili traumu, niti osteopatski nalaz koristim kao psihološko objašnjenje.

Ponekad osoba dolazi isključivo na osteopatski tretman, a ponekad isključivo na Somatic Experiencing® susret. U određenim situacijama moje iskustvo u oba područja omogućuje mi širi pogled na odnos između tjelesne funkcije, subjektivnog iskustva i sposobnosti organizma da se prilagođava opterećenju.

U središtu mog rada zato nije samo pitanje:

„Koju tehniku trebam primijeniti?“

nego prije svega:

„Što je ovoj osobi sada potrebno kako bi njezin sustav imao više mogućnosti prilagodbe i izbora?“

Što Somatic Experiencing® nije

SE nije pristup kojim se svaki tjelesni simptom objašnjava traumom.

Nije svaka bol posljedica stresa i nije svaka tjelesna reakcija psihološkog podrijetla.

Kada postoji indikacija, tjelesni simptomi zahtijevaju odgovarajuću medicinsku dijagnostiku.

Somatic Experiencing® također nije zamjena za psihijatrijsku, psihoterapijsku ili drugu zdravstvenu skrb kada je ona potrebna.

Kod ozbiljnih psihičkih poteškoća, suicidalnosti, akutnih kriznih stanja ili značajnog pogoršanja zdravstvenog stanja potrebno je uključiti odgovarajućeg zdravstvenog stručnjaka.

SE se primjenjuje unutar profesionalnih kompetencija praktičara i, kada je potrebno, kao dio interdisciplinarnog pristupa.

Što znanstvena istraživanja govore o SE-u?

Somatic Experiencing® već se dulje vrijeme koristi u kliničkoj i pomagačkoj praksi, ali njegova znanstvena baza još je manja od baze istraživanja nekih etabliranih psihoterapijskih pristupa.

Dosadašnja istraživanja daju preliminarne rezultate koji upućuju na moguće koristi kod simptoma povezanih s posttraumatskim stresom te nekih emocionalnih i tjelesnih simptoma.

Istodobno, broj kvalitetnih kontroliranih studija još je ograničen, uzorci su relativno mali, a potrebna su dodatna neovisna istraživanja.

Zato je najpreciznije reći da SE ima obećavajuću, ali još uvijek razvijajuću znanstvenu bazu.

Česta pitanja

Moram li pričati o tome što mi se dogodilo?

Ne nužno.

Detaljno prepričavanje događaja nije preduvjet za SE rad. Moguće je raditi s onim što se pojavljuje u tijelu i iskustvu osobe sada.

Vi sami određujete koliko želite govoriti.

Moram li znati koja je moja trauma?

Ne.

Ponekad je odnos između određenog iskustva i reakcije vrlo jasan, a ponekad nije.

Za početak rada nije potrebno imati potpuno objašnjenje vlastitih reakcija.

Je li cilj da se uvijek smirim?

Ne.

Regulacija nije isto što i opuštanje.

Ponekad je zdravija reakcija upravo više energije, jasnija granica, pokret ili sposobnost djelovanja.

Cilj je povećati fleksibilnost, a ne postići stalnu smirenost.

Koliko traje proces?

Ne postoji unaprijed određen broj susreta.

Kod nekih je tema proces relativno kratak i fokusiran, dok je kod dugotrajnijih i složenijih iskustava potrebno više vremena.

Tempo rada prilagođava se osobi.

Može li se SE raditi online?

Da.

Velik dio SE rada temelji se na razgovoru, opažanju tjelesnih senzacija, pokreta, orijentacije i promjena u stanju osobe te se može provoditi i online.

Tijelo se može učiti novim iskustvima

Tijelo nije odvojeno od naše životne priče. Ali ta priča također nije u tijelu zapisana na jednostavan i nepromjenjiv način. Naš živčani sustav neprestano prima nove informacije, uči i prilagođava se. Somatic Experiencing® usmjerava pažnju upravo prema toj sposobnosti promjene.

Ne pokušavamo prisiliti tijelo da nešto „otpusti“ niti ga učiti da više nikada ne reagira. Učimo bolje prepoznavati njegove signale, razlikovati sadašnji trenutak od ranijih iskustava i postupno razvijati više fleksibilnosti, izbora i povjerenja u vlastite sposobnosti regulacije.

Želite li saznati je li Somatic Experiencing® odgovarajući pristup za vas?

Somatic Experiencing® susreti mogu se provoditi uživo ili online.

Ako niste sigurni odgovara li ovaj pristup vašim potrebama, o tome možemo razgovarati tijekom prvog susreta.

DOGOVORITE SUSRET